Priprema i spremnost djece za školu

Polazak u osnovnu školu prvi je susret djeteta s jasnim i nedvosmislenim zahtjevima društva o tome što mora naučiti i postići. Zadaci s kojima se dijete suočava u fazi srednjeg djetinjstva povezani su s djetetovim uključivanjem u početno formalno obrazovanje. Glavni zadaci ovog razdoblja su: građenje cjelovite slike o sebi, učenje odnošenja prema vršnjacima, razvijanje temeljnih vještina poput pisanja, čitanja i računanja, učenje prikladnih spolnih uloga, razvijanje savjesti, moralnosti i vrijednosnog sustava te, konačno, učenje postizanja osobne neovisnosti.
Uspješno uključivanje u školu snažno utječe na razvijanje pozitivnog stava prema učenju, važnosti školovanja, kao i slike o sebi. Zato je važno postepeno početi pripremati dijete za situacije i obaveze koje ga očekuju u školi. Dijete koje je spremno za početak školovanja ima pozitivan stav prema školi.
Taj stav treba podržavati jer olakšava učenje i prihvaćanje obveza te savladavanje poteškoća. Kako bi olakšali djeci prilagodbu razgovarajte s djetetom i osigurajte uvjete koji će mu tu prilagodbu olakšati:

  • miran kutak za učenje – pripremite prostor za budućeg đaka gdje će biti njegove stvari o kojima će se samostalno brinuti
  • vodite brigu o bioritmu djeteta – dobro naspavano i nahranjeno dijete može na vrijeme ustati za školu, te satima sjediti u klupi
  • pokažite interes za djetetov rad – potičite ga, pohvaljujte. NE nagrađujte dijete vanjskim nagradama jer je to kontraproduktivno!
  • stvarajte kod djeteta određene radne navike – npr. spremanje igračaka, jer to pomaže u stvaranju navika za učenjem
  • razvijajte kod djeteta pozitivan odnos prema školi – ne plašite dijete sa školom, ali ju ni ne uljepšavajte
  • upoznajte dijete sa putem do škole – naučite ga prelaziti cestu
  • potičite i ohrabrujte dijete u aktivnostima u kojima je uspješno – to daje osjećaj kompetentnosti i vlastite sigurnosti. Svaki uspjeh povećava vjerojatnost novog uspjeha, te omogućuje lakše podnošenje kasnijeg neuspjeha.


Škola (društvo) postavlja pred djecu određene zahtjeve koje trebaju svladati kroz školsko učenje. Spremnost za školu odnosi se na različite aspekte dječjeg razvoja koja omogućavaju zadovoljavanje tih zahtjeva pa tako govorimo o:

Tjelesna spremnost
U pogledu psihomotoričke razvijenosti dijete mora do polaska u školu usvojiti mnoge vještine – od hodanja, trčanja, oblačenja do usavršavanja fine pokretljivosti pojedinih mišića, što je preduvjet za učenje složenih psihomotoričkih vještina poput čitanja i pisanja. Mora zadovoljavati barem minimum standarda za visinu, težinu i tjelesne proporcije. Dijete mora imati razvijene navike normalnog hranjenja i kontrole organa za izlučivanje. Tjelesnu spremnost djeteta ispituje liječnik.
Govorna razvijenost je neophodan preduvjet za praćenje nastave. Ona uključuje receptivne govorne vještine poput slušanja i praćenja što drugi govore ili razumijevanje uputa. Ekspresivne govorne vještine uključuju fluentnost u govoru, jasan izgovor, mogućnost izražavanja osjećaja, potreba i misli na materinskom jeziku, svijest o simboličkom načinu izražavanja, te razvijeni pojam o čitanju i pisanju. Govornu razvijenost djeteta ispituju logoped i psiholog.

Kognitivna spremnost

  • U području pažnje od školskog djeteta se očekuje da razmjerno dugo može biti usredotočeno na određeni sadržaj te da može selektivno usmjeriti svoju pažnju
  • u području pamćenja pretpostavka je da dijete može spontano koristiti neke od strategija zapamćivanja te da razlikuje spontano od namjernog pamćenja
  • u pogledu misaone razvijenosti pretpostavlja se da školsko dijete ulazi u školu s mogućnošću izvedbe konkretnih misaonih operacija. Svladavanje školskog gradiva pretpostavlja donekle razvijenu sposobnost pojmovnog mišljenja, sposobnost simboličkog predočavanja, te mogućnost služenja temeljnim misaonim operacijama Kognitivnu spremnost djeteta ispituje psiholog.

Kao mjera spremnosti za školu najčešće se ispituje intelektualna razvijenost, te neke sposobnosti kao što su vidna i slušna diskriminacija, grafomotorika i sposobnost opažanja.

Emocionalna spremnost
očituje se u stanovitoj emocionalnoj stabilnosti i mogućnosti kontrole vlastitih emocija. Dijete mora biti dovoljno stabilno da se nekoliko sati dnevno bez straha može odvojiti od roditelja i samostalno funkcionirati. Školska situacija podrazumijeva i evaluaciju uratka, te određenu kompetenciju i usporedbu s drugima.

Socijalna spremnost
podrazumijeva ostvarivanje uspješne komunikacije s vršnjacima i učiteljima te mogućnost suradnje s drugima. Očituje se i u usvajanju određenih normi ponašanja, u mogućnosti podređivanja vlastitih potreba i želja pravilima i ciljevima skupine kojoj pripada te u mogućnosti socijalnog učenja prema modelu.
Imate li bilo kakvu dilemu, posavjetujte se s liječnikom, logopedom i psihologom.
Forsiranje polaska u školu može dovesti do nezadovoljstva i kod vas i kod djeteta zbog djetetovih problema. Ukoliko u razgovoru sa stručnim timom vrtića donesete odluku o odgodi od škole, tu godinu odgode iskoristite za dobro osmišljeni plan pomoći djetetu da dosegne onu razinu spremnosti koja će mu omogućiti uspješno školovanje.
Ako mlađe dijete pokazuje izuzetnu spremnost i sposobnost, također se pri donošenju odluke posavjetujte sa stručnjacima. U tom slučaju može se preporučiti raniji polazak.
Psiholog Dječjeg vrtića ′Siget′ Vama i Vašem djetetu želi puno sreće i uspjeha u školi!


2019 Vrtić Siget. Sva prava pridržana.